„Biti uvijek povezan s Isusom. To je program mog života.“ Tako je planirao svoj život dječak Carlo Acutis. U petnaestoj godini života umirući od leukemije rekao je: „Zadovoljan sam što umirem jer sam tako živio moj život u kojem ni minutu nisam bio u onome što se Bogu ne bi svidjelo.“
Carlo Acutis rođen je u Londonu 3. svibnja 1991. gdje su privremeno boravili njegovi roditelji radi posla. Odrastao je u Milenu kao i svi njegovi vršnjaci. Od njih se razlikovao samo po posebnoj sklonosti vjerskom životu. Nakon dvanaeste godina svakog dana odlazi na Misu i pričešćuje se. Ulazeći u pubertet počeo je svakog dana moliti krunicu i klanjao se Isusu nazočnom u euharistiji. Bio je uvjeren da kao što „stojeći na suncu ne možemo ne po crnici… tako i stojeći pred Euharistijskim Isusom ne možemo ne postati sveti“.
Postavio si je ideal – biti svet. Njegova velika želja da bude svet raste kroz sudjelovanje na svetoj misi, po svakodnevnoj pričesti, molitvi krunice, po čitanju i razmišljanju nad ulomcima Svetog pisma, po klanjanju Isusu u euharistiji, po tjednoj svetoj ispovijedi, kroz spremnost za žrtvu u korist drugih.
Za njega, koji je tako čeznuo za svetošću, bilo je normalno, tražiti prijatelje na nebu. Na njegovoj stranici interneta bila je poveznica: „vidi koliko imam prijatelja na nebu“. Tu je donosio životopis mladih svetaca koji su brzo postigli svetost. S 14 godina uređivao je svoju web stranicu „miracolieucaristici“ (euharistijska čuda) na kojoj je objavljivao euharistijska čuda koja su se događala tijekom povijesti u svijetu. Ova njegova web stranica još postoji.
Bio je svjestan da neće ostarjeti. „Umrijet ću mlad“, znao je ponavljati. To ga nije priječilo da bude aktivan u župnom vjeronauku, na župnom caritasu, na župnim aktivnostima s djecom na župi.
Uz školske obveze našao je vremena i za sviranje saksofona, igru s loptom, programiranje na računalu, zabavljati se video igricama, gledajući filmove o policajcima, snimati svoga psa i mačku.
Prijatelji su ga voljeli. Među njima je uvijek donosio radost. Bio je gospodar svojih osjećaja i reakcija.
Na jednom, „kao grom iz vedra neba“ pojavila se akutna leukemija za koju nema lijeka. On je tu vijest primio s osmjehom prikazujući trpljenje za Crkvu i Svetog Oca. Naravno da je čeznuo za ozdravljenjem, jer je ljubio život. No, bio je spreman umrijeti kako bi se čim prije susreo s Ljubljenim. Znao je da bez njega nema ništa.
Umro je 12. listopada 2006. Pokopan je na groblju u Asizu, gradu sv. Franje, U siječnju 2019. izvršena je eshumacija i provedena rekognicija njegova tijela i 6. travnja preneseno je u crkvu Svete Marije Velike u Asizu.
Nakon što se navršilo pet godina od njegove smrti, kako to predviđaju kanonske norme, pokrenut je u milanskoj biskupiji proces njegove beatifikacije. Nakon što je Sveta Stolica, 13. svibnja 2013., izrazila svoje pozitivno mišljenje, započeo je biskupijski proces beatifikacije. Biskupijski proces za beatifikaciju zaključen je 24. studenog 2016.
5. srpnja 2018. Papa Franjo dopustio je da se naziva časnim slugom Božjim. Glas o njegovoj svetosti širio se po Italiji ali i po čitavom svijetu.
14. studenog 2019. Medicinska komisija Kongregacije za kauze svetaca dala je pozitivno mišljenje o neobjašnjivom ozdravljenju koje se dogodilo po zagovoru časnog sluge Božjega Carla Acutisa, čime se otvorila mogućnost proglašenjem blaženim.
21. veljače 2020. Papa Franjo potpisao je dekret o proglašenju blaženim Carla Acutisa.
10. listopada 2020. bit će proglašen blaženim u Asizu.
IZREKE CARLA ACUTISA
Obraćenje nije ništa drugo doli okretanje pogleda o dolje prema gore. Dovoljan je samo jedan pokret očiju.
Pronaći Boga znači pronaći smisao života
Život je dar. Dok smo ovdje na zemlji možemo uzdizati naš stupanj ljubavi. Što se uzdignemo na viši stupanj to ćemo više uživati vječno Božje blaženstvo.
Poslije svete mise, krunica je najmoćnije oružje u borbi protiv Sotone.
Ono što će nas učini lijepima u Božjim očima je način na koji ga ljubimo i kako istinski ljubimo našu braću.
Bez njega ne možemo učiniti ništa.
Samo onaj koji vrši volju Božju biti će istinski slobodan.
Istinski učenik Isusov je onaj koji u svakoj stvari traži kako ga nasljedovati i vršiti volju Božju.
Biti uvije sjedinjen s Isusom. To je program mog života.
Što koristi čovjeku da pobijedi u tisuću bitaka, a nije sposoban pobijediti samoga sebe?
Posvećenje nije proces nadodavanja, nego oduzimanja. Što manje mene to više Boga.
Sreća je pogled usmjeren prema Bogu. Tuga je pogled usmjeren prema sebi.
Ako Bog posjeduje naše srce, mi posjedujemo vječnost.
Krunica je najkraće stepenište po kojem uzlazimo na nebo.
Živoj je zaista lijep samo ako zaista ljubimo Boga iznad svega i bližnjega kao sebe samoga.
Kritizirati Crkvu znači kritizirati nas same! Crkva je djeliteljica blaga za naše spasenje.
Jedina stvar koje se stvarno trebamo bojati je grijeh.
Ne ja nego Bog.
Svi se rađamo kao originali, ali mnogi umiru kao kopije.
Naš cilj mora biti vječno, a ne vremenito.